It's just another day.
It's bad, but I have you.
It's bad, but I have you.
Pred kucom smo. Sjedimo vec 10ak minuta I sutimo. Ona je moja prijateljica. U poslednje vrijeme jedina. Tu je jer je trebam. Tu je da me zagrli kad krene lose. Da sredi situaciju.Ali predugo suti. Odjednom: -Znas, ako ne prihvate, ako zagalame, ako te ponize…ja, bicu tu do kraja. Kao I Z., nisi sama, imas…
ona- Halo? ja- Hej…ja sam… ona- Oh…jesi dobro? ja- Nevjerovatna si, znas to? ona- Zasto? ja- Zovem te jer bih ja tebe trebala pitati kako si i dal je sve ok, ali ti brines o meni. ona- Potrudila si se da saznas kako sam i prije ovog, oprastam ti. ja- I? ona- Sta ‘I’ ?…
Zasto nisi ista kao one koje ostavljao sam bez pozdrava? Zasto trazim te u svakoj posle tebe? Sto si mi pod kozom ti ostala?
Povratak.Ponovno vidjenje sa prijateljima. Roditeljima. Sa njom.
Ona je sa mnom. Nadam se da ce ostati do kraja. Ovde je sve tako neobicno divno. Ulice pune naroda, puno frikova, umjetnika. Na ulici su i burzuji i beskucnici.Ona i ja.
Vodim te ljubavi.
Kad sam se vratila kuci, unutra je bilo tiho. Pogledala sam na sat I vidjela da sam vani skoro 3 sata. Tacno je da sam vozila jako dugo, ali valjda vrijeme leti kad se davis u sopstvenim mislila. Usla sam u spavacu I vidjela je na krevetu. Izgledala je kao da tu pripada, kao da…